Zakon o pristupačnosti: tko je obveznik?

Što zakon uređuje

Zakon o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga prenosi Europski akt o pristupačnosti (Direktivu (EU) 2019/882) u hrvatsko pravo. Sabor ga je usvojio 6. lipnja 2025., objavljen je u Narodnim novinama br. 89/2025 i primjenjuje se od 28. lipnja 2025. - istog datuma kad direktiva stupa na snagu u cijeloj Europskoj uniji. Uređuje zahtjeve pristupačnosti za obuhvaćene proizvode i usluge, obveze gospodarskih subjekata, ocjenjivanje sukladnosti, pretpostavku sukladnosti i inspekcijski nadzor. Tehnički mjerni okvir je isti kao u ostatku EU-a: norma EN 301 549, koja se za web i aplikacije poziva na WCAG 2.1/2.2 AA.

Koje su usluge obuhvaćene

Zakon, kao i direktiva na kojoj se temelji, navodi konkretne usluge za potrošače (B2C). Za web-mjesta i aplikacije osobito su važne:

• Elektronička trgovina (e-trgovina): web-trgovine i druge usluge putem kojih potrošači naručuju robu ili usluge - najšire zahvaćeno područje.
• Bankovne usluge za potrošače: internetsko bankarstvo, potrošački krediti, platne usluge, brokerski poslovi.
• Prijevoz putnika: elementi poput web-mjesta, aplikacija, elektroničkih karata i putnih informacija u stvarnom vremenu u zračnom, autobusnom, željezničkom i vodnom prometu.
• Telekomunikacijske usluge: primjerice web-mjesta i korisnički portali pružatelja.
• E-knjige i pripadajući softver za čitanje.

Koji su proizvodi obuhvaćeni

Osim usluga, zakon obuhvaća i proizvode - za vlasnika web-mjesta uglavnom sporedno, radi potpunosti: potrošačka računala i operacijske sustave, pametne telefone, usmjerivače, čitače e-knjiga, televizore s pristupom internetu te samoposlužne terminale poput bankomata, automata za karte i prijavu te platnih terminala.

Izuzeće za mikropoduzeća

Zakon ne vrijedi za mikropoduzeća koja pružaju usluge. Kao i u ostalim državama koje prenose istu direktivu, izuzeće se u pravilu veže uz prag mikropoduzeća: manje od 10 zaposlenih i najviše 2 milijuna eura godišnjeg prometa odnosno bilance. Za poduzeća koja proizvode, uvoze ili distribuiraju proizvode ta se paušalna iznimka ne primjenjuje na jednak način.

B2B ili B2C?

Zakon cilja na ponude potrošačima, kao i direktiva na kojoj se temelji. Čiste B2B ponude načelno nisu obuhvaćene - no u praksi je granica često nejasna jer mnoge tvrtke prodaju i poslovnim i krajnjim kupcima. Čim potrošači mogu naručivati, elektronička je trgovina u dvojbi obuhvaćena.

Otkad se primjenjuje

Obveze vrijede od 28. lipnja 2025. za usluge i novostavljene proizvode. Za pojedine samoposlužne terminale koji su već u uporabi prije tog datuma i određene postojeće ugovore postoje ograničena prijelazna razdoblja, dijelom do 2030. - isti model prijelaznih rokova kao u ostatku EU-a. Za web-mjesta i usluge e-trgovine obveza postoji već sada.

Koje kazne prijete

Zakon propisuje prekršajne kazne. Za gospodarske subjekte koji su pravne osobe (uključujući ovlaštene predstavnike), primjerice za nepoduzimanje ili neosiguravanje provedbe propisanog postupka ocjenjivanja sukladnosti, novčana kazna iznosi od 6.630 do 132.720 eura. Za odgovorne osobe u pravnoj osobi te za proizvođače koji su fizičke osobe, obrtnici ili samozaposlene osobe, kazne se kod pojedinih prekršaja kreću od 2.650 do 6.630 eura. Poštivanje zakona nadzire nadležna tržišna inspekcija.

Što to konkretno znači za vaše web-mjesto

Ako vodite obuhvaćenu B2C ponudu i niste izuzeto mikropoduzeće, vaše web-mjesto mora zadovoljiti zahtjeve norme EN 301 549 / WCAG 2.2 AA. Prvi je korak znati gdje stojite. Koliko košta pouzdan audit i o čemu ovisi cijena, pročitajte u „Što košta audit pristupačnosti?“.